Divljač zauzima značajno mjesto u ukupnim odnosima društva prema prirodi. Savremene društveno-političke ili administrativne zajednice u najvećem broju zemalja ove odnose regulišu zakonom, podzakonskim aktima, uredbama i naredbama. Lovačke organizacije, koje organizovano djeluju u ovoj oblasti, svojim aktima (statutima i pravilnicima), takođe uređuju veliki dio ove materije.

Međutim, postoje takve složene situacije i prilike koje se ne mogu regulisati zakonima ili pravnim aktima sa prisilnom pravnom snagom. Ovo se odnosi, prije svega, na odnos lovca prema divljači i na ponašanje lovca u lovu, na kontakte lovaca između sebe, kao i na druga pitanja iz ove oblasti. Dakle, tamo gdje prestaje zakon djeluju društvene norme zasnovane na savjesti i svijesti, na tradiciji i običajima. Kodeks lovaca upravo govori o tome.

Kodeks je putokaz i oslonac lovačkoj savjesti za moralno ponašanje i za odnose lovaca i lovačkih organizacija prema: prirodi, prema divljači i drugim životinjama, lovačkom oružju i opremi, društvenoj sredini, lovačkim drugovima i prema lovačkim psima.

Moral lovca i lovačka čast posebno mora biti glavna i najjača pretpostavka lovačke organizacije i u tome je ogroman društveni, karakterno – vaspitni i privredni značaj lovstva.

Iz Kodeksa lovaca Crne Gore izdvajamo:

Lovac je poklonik lovačke strasti, koji, poznajući naša interna pravila o vršenju lova, respektuje pisane i nepisane zakone o lovu, i uvijek se stara da i sam, a i njegova lovačka organizacija, u lovište unese više nego što iz lovišta uzme.

Lovac uvijek treba da zastupa i svojim stručnim i fizičkim sposobnostima ostvaruje načela trajnog korišćenja prirode, aktivnom zaštitom životne sredine, staništa divljači i drugih divljih životinja.

U lovu, lovac je lično i moralno odgovoran za poštovanje lovačkih etičkih normi, za stručne odluke i razborit odnos prema divljači. Lovac treba uvijek da lovi lovački ispravno i pri tome treba da kontroliše sam sebe.

Lovci su obavezni da poštuju i štite svoju lovačku organizaciju, jačaju ugled, čast i dostojanstvo lovstva.

Lovačke organizacije poštuju i ostvaruju načelo trajnosti korišćenja prirode planiranjem i vršenjem aktivne zaštite prirode i staništa divljači i drugih divljih životinja, uzgajanjem divljači, koje je u skladu sa trajnim korišćenjem prirode i njenom zaštitom i racionalnim korišćenjem divljači koji je uravnotežen sa prirastom.

Upravljanje lovištem treba da bude brižno, zasnovano na načelu dobrog gazdovanja, tako da se prihod ne ostvaruje na štetu trajnosti, zaštite prirode ili zaštite divljači. Ostvarene prihode u upravljanju lovištem neophodno je vraćati u lovište, kroz ulaganje u zaštitu, gajenje divljači i zaštitu prirode.

Kodeks lovaca Crne Gore donijela je Skupština nacionalne asocijacije lovaca – Lovačkog saveza Crne Gore 20. oktobra 2008. godine, sa akcentom da naslijeđe i nepisanu kulturnu tradiciju treba čuvati i upotpunjavati novim normama, koje donosi novo vrijeme ekoloških nevolja i prijeteće ugroženosti prirode, čiji su sastavni dio i čovjek i divljač.

Kodeks lovaca Crne Gore Lovački savez je nakon njegovog donošenja štampao i podjelio svim crnogorskim lovcima. Trenutno je u pripremi novo izdanje, a njegova elektronska verzija dostupna je na satu Saveza www.lovackisavez.me.

A.Ć.

---